Transparentnost

Kao sastavni dio prava na slobodu izražavanja, pravo na pristup informacijama je jedno ljudsko pravo zagarantovano  Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, ali i drugim međunarodnim konvencijama i deklaracijama. Iako Ustavom Bosne i Hercegovine nije izričito garantovano, pravo na slobodan pristup informacijama se indirektno izvodi iz člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima  koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine i koja se direktno primjenjuje, pa samim tim ima supremaciju u odnosu na sve druge propise u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina je bila prva zemlja na Zapadnom Balkanu koja je 2000tih godina usvojila propise o slobodnom pristupu informacijama. Ovo je prije svega bio rezultat napora međunarodne zajednice u razvoju demokratskog društva i funkcionalne javne uprave u Bosni i Hercegovini. Međutim, od 2000tih godina nije bilo velikih pomaka u kontekstu razvoja pravnog i institucionalnog okvira za slobodan pristup informacijama, zbog čega postojeći propisi imaju slabosti i nedostataka u primjeni. Propisi na snazi nisu usklađeni sa međunarodnim standardima, što je potvrđeno i od strane institucije Ombdusmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine , ali i Evropske komisije. Dodatan problem predstavlja neujednačenost zakona i nepostojanje efikasnih institucionalnih mehanizama za nadzor i provođenje zakona na snazi u BIH.

Oblast slobode pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini je regulisana na državnom i entitetskim nivoima vlasti.  Zakon o slobodi pristupa informacijama Bosne i Hercegovine  usvojen je 2000. godine, dok su 2001. godine usvojeni Zakon o slobodi pristupa informacijama Republike Srpske  i Zakon o slobodi pristupa informacijama Federacije Bosne i Hercegovine .

Važeći zakoni o slobodi pristupa informacijama  Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine se primjenjuju na sve javne organe u Republici Srpskoj ili Federaciji Bosne i Hercegovine, što uključuje sve izvršne, zakonodavne, pravosudne organe, kao i organe koji obavljaju javnu funkciju ili bilo koji drugi upravni organ i pravno lice koje je u vlasništvu javnog ili upravnog organa. Dakle, lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini primjenjuju entitetske zakone, ovisno da li se  administrativno nalaze Republici Srpskoj ili Federaciji Bosne i Hercegovine. Svi zakoni su definisali postupak pristupa informacijama i obavezu javnih organa da na zahtjev fizičkog i pravnog lica dostave potrebne informacije, osim izuzetaka koji su jasno utvrđeni zakonom, na primjer “sprečavanje kriminala i svako otkrivanje kriminala”. Dodatno, važećim zakonima je propisana obaveza svih javnih organa da imenuju službenike za informisanje, ali i da objave ili dostave vodič o pristupu informacijama, indeks registar informacija, statističke podatke, kao i godišnje izvještaje. Posljednji objavljeni Izvještaj Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine pokazuje da većina ispitanih javnih organa ispunjava ove zakonom predviđene obaveze.

Iako su se postojeći zakoni o slobodi pristupa informacijama u nekoliko navrata dopunjavali i mijenjali, nije bilo značajnijeg usaglašavanja sa međunarodnim i evropskim standardima. Neki od ključnih nedostataka tri važeća zakona o slobodi pristupa informacijama:

-             nedostatak odredbi o proaktivnoj transparentnosti u svim zakonima na snazi

-             nedostatak odredbi o obaveznom donošenju upravnog akta (Rješenja) u slučaju odbijanja prava na pristup informacijama u Zakonu o slobodi pristupa informacijama Republike Srpske, čime se onemogućava pravo na žalbu

-             vrlo ograničeni i neefikasni nadzorni i žalbeni mehanizmi

-             nedostatak odredbi o novčanim kaznama u zakonima o slobodi pristupa informacijama Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine

-             nemogućnost elektronskog podnošenja zahtjeva za slobodan pristup informacijama

Svim zakonima o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini je propisana obaveza donošenja Uputstva o primjeni zakona o slobodi pristupa informacijama. Od svih nivoa vlasti, jedino je u Federaciji Bosne i Hercegovine, odmah nakon usvajanja zakona 2001. godine, doneseno Uputstvo za provođenje zakona o slobodi pristupa informacijama  kojim se uređuju pitanja koja trebaju da doprinesu efikasnoj primjeni zakona.  Obzirom da se u Brčko Distriktu primjenjuje državni zakon, usvojeno je Uputstvo o primjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama Bosne i Hercegovine u Brčkom .

Još 2013. godine u okviru projekta „Monitoring i zagovaranje za dobro upravljanje u općinama u Bosni i Hercegovini“ Transparency International u Bosni i Hercegovini je izradio priručnik za predstavnike lokalnih samouprava „Kako unaprijediti transparentnost i odgovornost lokalnih samouprava“ . U Priručniku se nalazi dio posvećen primjeni zakona o slobodi pristupa informacijama u lokalnim samoupravama, uz objašnjenja i primjere vodiča za pristup informacijama, model Rješenja odobrenja po zahtjevu za pristup informacijama, primjer formulara zahtjeva za pristup informacijama, model Rješenja o odbacivanju zahtjeva za pristup informacijama i primjer indeksa registara informacija.

Ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine je u posljednjem Specijalnom izvještaju o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini iz 2020. godine uputio niz preporuka nadležnim institucijama za unapređenje postojećeg stanja u oblasti prava na slobodan pristup informacijama. Između ostalog se preporučuje svim nadležnim institucijama izrada smjernica za primjenu važećih zakona koje će biti namijenjene nosiocima informacija i uspostava bliža saradnje sa civilnim društvom i medijima koji u okviru svog djelovanja imaju mogućnosti informisanja javnosti o pravu na slobodu pristupa informacijama.

Bosna i Hercegovina se nalazi u ranim počecima kada je u pitanju implementacija standarda otvorenih podataka. Iako u svom radu institucije vlasti na svim nivoima „proizvode“ velike količine podataka, trenutno u Bosni i Hercegovini ne postoje propisi o obavezi objave takvih podataka. O otvorenim podacima se aktivnije počinje pričati od pristupanja Bosne i Hercegovine inicijativi „Partnerstvo za otvorenu vlast“ (POV) u Septembru 2014. godine. Osim određenih strateških dokumenata koji propisuju značaj otvorenih podataka, ograničeni napori su učinjeni  u implementaciji standarda otvorenih podataka u Bosni i Hercegovini.

Niti jedan nivo vlasti u Bosni i Hercegovini nema usvojen propis koji se odnosi na obavezu objave podataka prema otvorenom standardu. Određeni pomaci su učinjeni na državnom nivou gdje je doneseno nekoliko strateških dokumenata u okvir kojih se prepoznaje značaj otvorenih podataka.  2017. godine Vijeće ministara BIH je usvojilo Politiku razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine 2017 - 2021. godine u okviru koje je predviđeno uspostavljanje baze javnih podataka za javnu upotrebu.  Pored ovoga, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je 2018. godine usvojilo Okvir interoperabilnosti Bosne i Hercegovine u okviru kojega je promovisan koncept otvorenih standarda i otvorenih kodova u javnoj upravi . Da su otvoreni podaci važan dio reforme javne uprave potvrđeno je i Strateškim okvirom za reformu javne uprave 2018-2022 i pratećim Akcijskim planom gdje je predviđena izrada Analize spremnosti institucija BIH na otvorene podatke, ali i usvajanje Politike otvorenih podataka do 2022. godine .

Od pristupanja Bosne i Hercegovine inicijativi „Partnerstvo za otvorenu vlast“ intenzivirala se uloga civilnog društva u promociji standarda otvorenih podataka. U 2016. godini su donesena dva priručnika za upravljanje otvorenim podacima.  Fondacija CPI u saradnji sa Centrom za budžetski monitoring iz Amsterdama je pripremila Priručnik za upravljanje javnim podacima , da bi iste godine kroz projekat „Proaktivna transparentnost javnih institucija“ finansiran od Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Transparency International u Bosni i Hercegovini izradio Procjenu stanja spremnosti na otvorene podatke u Federaciji Bosne i Hercegovine . Ova analize je pokazale da su potrebni značajni politički, finansijski i institucionalni preduslovi za uvođenje otvorenih podataka.

Nove aktivnosti su započete kroz Program jačanja javnih institucija u BIH kojeg finansira njemački GIZ. U Septembru 2020. godine je objavljena Procjena spremnosti za otvorene podatke u Bosni i Hercegovini  (eng. Open Data Readiness Assessment) koja je izrađena na osnovu priznate metodologije Svjetske banke. Ovo je dio aktivnosti predviđenih Strateškim planom za reformu javne uprave u BIH. Izrada ovakve analize je predviđena i za nivo Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Ovaj dokument daje pregled ključnih institucionalnih nedostataka i potrebnih koraka za uvođenje otvorenih podataka u institucije BIH.

U Bosni i Hercegovini se godišnje potroši oko 2,5 do 3 milijardi KM na javne nabavke, što predstavlja oko 7-8% udjela BDP-a u Bosni i Hercegovini.  U EU oko 13%  sredstava iz javnih nabavki „nestane“ zbog korupcije. Iako ne postoje referentni podaci za Bosnu i Hercegovinu, procjenjuje se da su ti procenti veći. Sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini je značajno unaprijeđen 2014. godine donošenjem novih propisa i postepenim uvođenjem elektronskih javnih nabavki. Iako je ovo predstavljalo značajno unaprijeđenje u odnosu na raniji pravni i institucionalni okvir, još uvijek se u postupcima javnih nabavki u Bosni i Hercegovini uočavaju značajne nepravilnosti i koruptivna ponašanja, što se posebno pokazalo u javnim nabavkama tokom trajanja COVID-19 pandemije. Pored toga, sistem javnih nabavki još uvijek pokazuje nedostatke u pravnom i institucionalnom smislu. Potreba za usklađivanjem Zakona o javnim nabavkama sa Direktivama EU iz 2014. godine i jačanje kapaciteta nadležnih institucija se navodi kao jedan od ključnih prioriteta kojih je Evropska komisija postavila pred Bosnu i Hercegovinu u cilju sticanja statusa zemlje kandidata za članstvo. 

Novi propisi o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini su usvojeni 2014. godine. Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine  i prateći podzakonski akti su predstavljali značajan iskorak u odnosu na propise koji su bili na snazi od 2004. godine. Zakon je jasno propisao procedure i pravila, definisao obaveze ugovornih organa i ponuđača, pravnu zaštitu i ulogu nadležnih institucija. Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine ima zadatak da osigura adekvatnu primjenu Zakona i pratećih podzakonskih akata,  dok je Ured za razmatranje žalbi samostalna i nezavisna institucija koja rješava postupke žalbi u drugom stepenu.

Svi ugovorni organi u Bosni i Hercegovini, od lokalnog do državnog nivoa, su dužni provoditi postupke javnih nabavki putem elektronskog portala javnih nabavki https://ejn.gov.ba. Prema trenutnom nivou funkcionalnosti portala javnih nabavki i u skladu sa zakonom i pratećim propisima, na portalu se mogu pronaći informacije: obavještenja o nabavci, obavještenja o dodjeli ugovora, obavještenja o poništenju postupka javne nabavke, obavještenja o dodjeli ugovora putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja, dobrovoljna ex-ante obavještenja o transparentnosti, izvještaji o postupku javne nabavke kod postupaka male vrijednosti, odluke Ureda za razmatranje žalbi i odluke Suda Bosne i Hercegovine. Tenderska dokumentacija je dostupna za javnost samo za postupke koji su završeni, dok za postupke koji su u toku pristup imaju samo registrovani ponuđači. Upravo je tenderska dokumentacija koja sadrži tehničke specifikacije i kvalifikacije ključna za efikasan monitoring. Međutim, iako je dobar dio podataka iz postupka objavljen na portalu javnih nabavki, podaci nisu objavljeni u otvorenom formatu i kao takvi nisu mašinski upotrebljivi. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine se trenutno nalazi u fazi razmatranja u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, a čijim usvajanjem bi se dodatno unaprijedio sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini.

U skladu sa članom 92. Zakona, Agencija za javne nabavke Bosne i Hercegovine je, između ostalog, zadužena za objavljivanje priručnika i uputstava u cilju efikasnije primjene zakona, ali i pružanje tehničke pomoći i savjetodavnih mišljenja ugovornim organima i ponuđačima u vezi sa pravilnom primjenom zakona i podzakonskih akata.

Agencija za javne nabavke je na svojoj web stranici https://www.javnenabavke.gov.ba/bs-Latn-BA/practical-application kreirala modul sa nizom pitanja i odgovora u vezi sa praktičnom primjenom zakona o javnim nabavkama i  portala e-nabavke. Dodatno, Agencija je donijela niz uputstava kojima su propisani modeli tenderske dokumentacije i ponuda, objava osnovnih elemenata ugovora i izmjena ugovora, uslovi i načini objavljivanja obavještenja i dostavljanja izvještaja u postupcima javnih nabavki u portalu e-nabavke, uputstvo o vođenju i uspostavljanju sistema kvalifikacije, zapisnik o otvaranju ponuda i uputstvo o načinu vođenja zapisnika o otvaranju ponuda.  U cilju efikasne primjene portala e-nabavki doneseno je  i Uputstvo o načinu korištenja informacionog sistema za e-nabavke . Pored ovoga, Agencija za javne nabavke ima otvorene telefonske linije i e-mail adrese putem kojih se dva puta sedmično u predviđenom terminu pruža tehnička i savjetodavna pomoć ugovornim organima i ponuđačima.

Značajan broj priručnika, vodiča i uputstva o primjeni zakona i podzakonskih akata iz oblasti javnih nabavki u Bosni i Hercegovini je izrađeno od strane organizacija civilnog društva. Centar za sigurnosne studije je u saradnji sa Agencijom za javne nabavke Bosne i Hercegovine objavio Vodič kroz javne nabavke u Bosni i Hercegovini u cilju promovisanja transparentnosti i odgovornosti u procesu javnih nabavki . U svrhu efikasnije prevencije i zloupotreba, ali i efikasnijem procesuiranju i sankcionisanju krivičnih djela korupcije u javnim nabavkama, Mreža organizacija civilnog društva „Account“ je 2019. godine predstavila Priručnik za sudije i tužioce: Korupcijski rizici u postupcima javnih nabavki.

U Bosni i Hercegovini je uspostavljen pravni i institucionalni okvir za eksternu reviziju. Eksterna revizija se obavlja kroz četiri institucije, Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine, Ured za reviziju institucija Federacije Bosne i Hercegovine, Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske i Kancelarije za reviziju javne uprave i institucija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u skladu sa četiri prateća zakona.

Iako je zakonodavni okvir dobar, SIGMA u svom izvještaju  kao jedan od problema navodi da uredi za reviziju  nemaju ustavno uporište u skladu sa međunarodnim standardom. To znači, iako je zakonima garantovana nezavisnost i neovisnost revizorskih institucija,  ipak ona nije adekvatno zaštićena jer se zakoni mogu lakše mijenjati nego ustav. Bosna i Hercegovina je početkom 2000tih postala članica međunarodne i evropske organizacije revizorskih institucija – INTOSAI i EUROSAI.  Sve revizorske institucije u Bosni i Hercegovini su prihvatile primjenu relevantnih Međunarodnih standarda vrhovnih revizorskih institucija (ISSAI) i drugih međunarodnih standarda u cilju obavljanja efikasne vanjske revizije. Finansijsku reviziju lokalnih organa vlasti, u skladu sa zakonima, provode nadležne entitetske revizorske institucije.

Vanjska revizija u Bosni i Hercegovini je regulisana kroz četiri Zakona. Zakon o reviziji institucija Bosne i Hercegovine, Zakon o reviziji javnog sektora Republike Srpske, Zakon o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine, Zakon o reviziji javne uprave i institucija u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. Sva četiri zakona su usklađena sa relevantnim međunarodnim propisima i standardima. U cilju efikasnije koordinacije i provođenja zajedničkih unutrašnjih i međunarodnih aktivnosti formiran je Koordinacioni odbor revizorskih institucija Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Svi uredi/službe za reviziju, u skladu sa četiri navedena zakona o vanjskoj reviziji, provode finansijske revizije, revizije učinka, kao i specijalne revizije. Lokalni nivoi vlasti su predmet vanjske revizije koju provodi Ured za reviziju institucija Federacije Bosne i Hercegovine ili Služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske. Obzirom na veliki broj institucija koje su predmetom obavezne godišnje revizije, revizija lokalnih organa vlasti u Federaciji BIH i Republici Srpskoj se odvija u skladu sa godišnjim planovima. Prilikom donošenja godišnjih planova revizije, vrše se analize rizika kojima se utvrđuju druge agencije ili institucije koji će biti subjekti revizije. Indikatori koji se uzimaju u obzir uključuju finansijski značaji, prethodne revizije, raspoložive ljudske resurse, zahtjeve drugih nadležnih organa za revizijom, prikupljene informacije o poslovanju i drugi podaci.

Unaprijeđenje rada vanjskih revizorskih institucija u Bosni i Hercegovini jedan je od strateških ciljeva reforme javne uprave u Bosni i Hercegovini. Ovo se prije svega odnosi na jačanje uloge i kapaciteta revizorskih institucija i mehanizama za bolju implementaciju revizorskih preporuka.  Iako su na svim nivoima vlasti uspostavljeni parlamentarni mehanizmi ispitivanja revizorskih izvještaja, nivo kontrole varira i vrlo je ograničen. Evropska komisija navodi da je uticaj svih revizorskih institucija u Bosni i Hercegovini ograničen, te da je potrebno unaprijediti nivo implementacije preporuka. Dodatno se navodi da sve revizorske institucije moraju imati bolju pokrivenost u medijima i razviti svoje komunikacijske strategije, kako bi unaprijedile uticaj svoga rada.  U periodu 2006 – 2016 Koordinacioni odbor u okviru svojih nadležnosti je usvojio niz vodiča i smjernica za finansijsku reviziju, kontrolu kvaliteta u reviziji, vodič za reviziju učinka, smjernice za IT reviziju i vodič za osiguranje kvalitete revizije učinka. SIGMA navodi da je potrebno da sve revizorske institucije sačine dokument koji bi uključivao sve revizorske procese uz navođenje predložaka i modela koji se trebaju ispuniti uz druge prateće dokumente. Ovakav dokument bi uposlenicima omogućio da bolje razumiju procese i uloge koji svako od njih ima.  U svrhu približavanja rada vanjske revizije, u maju 2019. godine objavljen je Kratki vodič kroz Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine.

U Bosni i Hercegovini pitanje finansiranja političkih partija privlači veliku pažnju kako političara, službenika izbornih tijela i komisija, tako i predstavnika akademske zajednice, a naročito civilnog društva koje budno prati ovu problematiku. Jasno je da demokratsko društvo može uspješno funkcionirati samo ukoliko je pristup resursima političkih partija jednak, fer i transparentan.  Jer, “političke partije ne samo da kreiraju političku agendu već i oblikuju institucionalni, ekonomski i ukupan društveni razvoj zemlje, te vrše nadzor nad administracijom i kontrolišu distribuciju i upravljanje javnim resursima”.  Što je veći stepen kontrole političkih partija nad državnim institucijama i društvom, to je i veći rizik od pojave koruptivnih radnji. Bosna i Hercegovina ima zakonodavni okvir koji uređuje pitanje finansiranja političkih partija, međutim – kao i u mnogim drugim oblastima – zakonodavni okvir kao takav nije sam po sebi dovoljan za sprječavanje zloupotreba. 

Članovima 3. do 7. Zakona o finansiranju političkih stranaka Bosne i Hercegovine propisano je da se politička stranka može finansirati iz članarine, dobrovoljnih priloga pravnih i fizičkih lica, izdavačke djelatnosti, prodaje propagandnog materijala i organizacije stranačkih događaja, prihoda ostvarenih od imovine u vlasništvu političke stranke; budžeta Bosne i Hercegovine, budžeta entiteta, budžeta kantona, budžeta Brčko Distrikta BiH, te iz budžeta drugih jedinica lokalne samouprave u skladu sa zakonom; profit od prihoda preduzeća u vlasništvu političke stranke samo za kulturnu ili izdavačku djelatnost, kredita od banaka. Godišnji prihod političke stranke ostvaren posjedovanjem imovine ili putem preduzeća u vlasništvu ne može biti veći od 20% iznosa ukupnog godišnjeg prihoda stranke. Prema članu 4. Zakona, svaki prihod veći od 20% za navedene aktivnosti donira se jednoj ili više humanitarnih organizacija registrovanih u Bosni i Hercegovini.

Ukupan iznos doprinosa političkoj stranci:

- od strane fizičkog lica ne prelazi iznos od 10.000,00 KM

- od strane pravnog lica ne prelazi iznos od 50.000,00 KM

- koju je izvršio član političke stranke u toku jedne kalendarske godine ne prelazi iznos od 15.000,00 KM

Sredstva iz budžeta se dodjeljuju političkim strankama, odnosno koalicijama političkih stranaka na način da:

a) 30% od ukupnog iznosa sredstava ravnomjerno se raspoređuje na sve političke stranke, odnosno koalicije političkih stranaka koje su osvojile mandat,

 b) 60% od ukupnog iznosa raspoređuje se ekvivalentno broju delegatskih mandata koje svaka politička stranka, koalicija političkih partija i/ili nezavisni kandidat ima u trenutku dodjele.

c) 10% od ukupnog iznosa raspoređuje se na poslaničke grupe srazmjerno broju poslaničkih mjesta manje zastupljenog pola.

Financing of political parties and election campaigns is regulated by the Election Law of Bosnia and Herzegovina , the Law on Financing of Political Parties,   the Law on Financing of Political Parties from the Budget of the Republic, City and Municipality,  the Law on Financing of Political Parties in Brčko District of Bosnia and Herzegovina, laws on prevention of conflicts of interest (at the state, entity and Brčko District level of Bosnia and Herzegovina), laws regulating the issue of registration of political parties, laws related to the operations of all legal entities, including political parties in Bosnia and Herzegovina, as well as bylaws of the Central Election Commission of Bosnia and Herzegovina.  All these regulations address the issues of financing pre-election campaigns of political parties, their regular, annual financing, allowed sources of financing, allowed amounts and limits of financing from private sources, the obligation to report donations and financial reporting, and rules for allocating funds for political parties from the budget of political communities. In addition, the laws provide for sanctions for non-compliance with legal provisions.

Article 3, paragraph 1 of the Law on Financing of Political Parties lists the sources of financing of political parties, so that political parties can be financed from: a) membership fees, b) voluntary contributions of legal and natural persons, c) publishing, sale of propaganda materials and organisation of party events, d) income from property owned by a political party, e) budget of Bosnia and Herzegovina, entity budgets, cantonal budgets and the budget of the Brčko District of Bosnia and Herzegovina, and budgets of other local government units in accordance with law, and f) profits from enterprises owned by a political party. Article 8 of the same Law prescribes the so-called prohibited contributions, i.e. who is prohibited from financing political parties – administrative bodies of the state of Bosnia and Herzegovina, entities, cantons, Brčko District of Bosnia and Herzegovina, and city and municipal bodies; public institutions; public enterprises; humanitarian organisations; unnamed or anonymous donors; religious communities; trade unions, associations and other non-profit organisations that are financed with public funds, regardless of the amount of funds; legal entities in which the invested public capital amounts to at least 25%, and foreign states, foreign political parties and foreign legal entities.

Political parties have the obligation to keep accounting records and the obligation to submit an annual financial report to the Central Election Commission of Bosnia and Herzegovina. For that purpose, the Audit Service of Political Parties has been established, whose task is to review and control the submitted financial reports and audit political parties' financing. In case of non-compliance with the provisions of the law, the Central Election Commission may impose a fine on a political party in the range of KM 500.00 to 10,000.00 M.

Konrad Adenauer Stiftung je 2010. godine objavio Priručnik za predizbornu kampanju,  u kojem je posebno poglavlje posvećeno finansijama tokom predizborne kampanje i u okviru kojeg su obrađena pitanja poput planiranja finansija, finansijske komisije, uspješnog pribavljanja donacija i sponzorstva.

Međunarodna Fondacija za izborne sisteme (IFES) je 2018. godine objavila izvještaj pod nazivom Istraživanje i zloupotreba državnih resursa, Bosna i Hercegovina,  u okviru kojeg je posebna pažnja posvećena i oblasti finansiranja političkih kampanja. Izvještaj obuhvata detaljnu analizu ove, ali i drugih oblasti podložnih za zloupotrebu državnih resursa, te daje jasne preporuke za prevazilaženje brojnih slabosti postojećeg sistema.

Centralna izborna komisija je razvila aplikaciju za elektronsko podnošenje finansijskih izvještaja političkih partija, koja služi za upravljanje podacima o finansiranju političkih partija, te objavila Korisničko uputstvo za podnošenje finansijskih izvještaja putem aplikacije “FI CIK BiH”, kao i uputstvo za dodjelu šifre za pristup aplikaciji FI CIK BiH za elektronsko podnošenje finansijskih izvještaja.